Union je prvobitna vrijednost koja nastaje nastankom kosmosa, postoji za vrijeme kosmosa i postojat će poslije kosmosa. To je jedinstvena, vječna, beskonačna i apsolutno kompaktna cjelina koja povezuje vrijeme, prostor i masu u jednu superpoziciju. Jedna apsolutna harmonija i ravnoteža između svega stvorenog i ničega i između svih mogućih i nemogućih stanja, bez greške ili kontradikcije. On je jedna van-dimenzija koja je jednaka sebi u svakom trenutku i na svakom mjestu.

Union, između ostalog, možemo definisati i kao apsolutno savršeni vezivni materijal prostora i vremena. Preko uniona odvija se beskrajna i savršena komunikacija između vječnosti i beskonačnosti, odnosno između prošlosti i budućnosti, svega mogućeg i nemogućeg. U unionu ne postoji mogućnost greške, bilo prostorne bilo vremenske …

Union je jedan od ključeva za razumijevanje kosmosa, svega što postoji i što će postojati i odgovor je na mnoga pitanja koja možemo postaviti.

Ovdje ćemo, između ostalog, pokušati objasniti što je union, kako on funkcionira i kako je došlo do stvaranja kosmosa unutar uniona. Da bismo to učinili, koristit ćemo neke analogije i pojednostavljene modele koji će nam pomoći da shvatimo ovu kompleksnu i fascinantnu temu.

Unionski period

Prema veličini prostor može biti veliki i mali, a vrijeme života prostora može biti i kratko i dugo (neovisno o veličini prostora). Odnosno, veliki prostor može živjeti i dugo i kratko i isto tako, mali prostor može živjeti dugo ili kratko; Osim toga, oni se mogu vremenski preklapati ali i ne moraju … Šta to obuhvata u sebi? …

Uzmimo primjer našeg kosmosa. Kosmos ima neku određenu prostornu veličinu. Ta veličina je u odnosu na neki drugi kosmos, (nazovimo ga megakosmos), ekstremno mala, a u odnosu na neki treći kosmos, (nazovimo ga mikrokosmos), ekstremno veliki.

Prostor je sam po sebi vrlo rastezljivog (dinamičnog) karaktera. To podrazumijeva da prostor od momenta nastanka ima dvije ekstremne vrijednosti koje idu do u beskonačnost. Ako definišemo te dvije beskonačne vrijednosti prostora  tada on ima dva dinamična oblika:

1. Beskonačno mali prostor (koji prema svom obliku postojanja biva konstantno sve manji).

2. Beskonačno veliki prostor (koji prema svom obliku postojanja biva konstantno sve veći).

U toj dinamici prostora, na primjer, neki srednji prostor, na primjer naš kosmički prostor, u odnosu na beskonačno veliki kosmički prostor, (koji biva konstantno sve veći), biva ili vrlo mali kosmos ili mikrokosmos koji teži da nestane. A, u odnosu na neki beskonačno mali kosmički prostor, naš kosmos, biva megakosmos koji biva sve veći … Ovdje postoje i druge kombinacije, ali zaključak je; veličina prostora, (kosmosa), je relativnog karaktera.

Brzina širenja kosmičkog prostora se definiše u odnosu na beskonačnost. To podrazumijeva da, u odnosu na beskonačnost, svaki kosmos ima određenu brzinu prostora. Tako da, u odnosu na beskonačno veliki prostor brzina širenja bilo kojeg kosmičkog prostora se konstantno smanjuje. A, u obrnutom slučaju, u odnosu na neki beskonačno mali prostor brzina širenja svakog kosmičkog prostora konstantno raste.

Isto tako, vremenska dužina života kosmosa je relativnog karaktera. To podrazumijeva da, na primjer, čitav život našeg kosmosa može biti kraći od jedne sekunde života ako se posmatra sa nekog megavremenskog (dugoživućeg) kosmosa i obrnuto, život našeg kosmosa može biti ekstremno veliki u odnosu na neki beskrajno kratak mikrovremenski (kratkoživući) kosmos.

Svi kosmosi i sve prostorno-vremenske varijacije i veličine, (a sam Bog zna koje sve postoje i koliko ih ima), su smještene unutar unionske definicije i mogu postojati u jednom ili u više unionskih perioda pa potom ponovo nestati, a sve to u zavisnosti kako to Allah dž.š. odredi da bude … Na osnovu toga možemo dati definiciju unionskog perioda …

Unionski period je prostorno-vremenska udaljenost od: ništa osim Allaha dž.š., preko momenta novog stvaranja, do njegovog ponovnog vraćanja u ništa - kada ostaje samo Allah dž.š. i ništa drugo osim Njega.

Prostor i ništa

U kosmosu razlikujemo dva oblika prostora …

1. Prazan prostor - odnosno prostor iznad nas. Rasprostire se između velikog broja zvijezda, galaksija i ostalih nebeskih tijela. Toj nebeskoj praznini smo dali ime vakuum.

2. Pun prostor - odnosno prostor ispod nas. U našem naučnom i tehničkom razvoju spoznali smo da postoje sitne čestice, atomi, na kojima stojimo i koje čine Zemlju, zvijezde i mnoga druga nebeska tijela. Toj prostornoj punoći smo dali ime masa.

Ova dva oblika prostora su kosmički gradivni materijal. Kosmos obuhvata kompletan prazni prostor ili vakuum i kompletan puni prostor ili masu i sve ono što je između njih.

Da li je ništa apsolutna prostorna praznina (vakuum) ili apsolutna punoća (masa)?

1. Ništa nije apsolutna praznina u obliku vakuuma, jer je vakuum je oblik postojanja praznog prostora, a prazni prostor je nešto što je nastalo iz ničega - dakle nije ništa.

2. Ništa nije apsolutna punoća u obliku mase, jer je masa je jedan oblik postojanja punog prostora - a puni prostor je nešto što je nastalo iz ničega - dakle nije ništa.

Da ponovimo; Šta je ništa?

Ništa je stanje u kojem ne postoji bilo šta drugo osim Allaha dž.š.

Ništa je stanje u kojem ne postoji ništa osim Allaha dž.š. To stanje nema svoj prostorni niti vremenski oblik postojanja, odnosno, vrijeme i prostor ne postoje. Ništa je kao takvo vanvremensko i vanprostorno i dok mu Allah dž.š. ne promjeni stanje ono takvo ostaje vječno.

Jedna cjelina

Opisano matematički; Ako bi ništa predstavili brojem 1 - prostornu prazninu (vakuum) predstavili manjom vrijednošću od broja 1 – a, prostornu punoću (masu) većom od broja 1, tada proizvod mase i vakuuma mora biti uvijek unionski, odnosno, uvijek mora biti 1 … Proširit ćemo to, brojčano, razmišljanje …

Prije nastanka bilo čega što Allah dž.š. odluči, sve prostorne praznine i punoće su upakovane u vrijednosti 1 (jednu cjelinu). A, kako Allah dž.š. sve stvara savršeno, to podrazumijeva da je krajnji proizvod: ukupne praznine u kosmosu, ukupne mase i svega ukupnog među njima u kosmosu uvijek vrijednost 1. Sve ono što je različito od broja 1 u kosmosu je unionski period. Tako da, od momenta nastanka kosmosa; što je kosmički vakuum prazniji, to je kosmička masa punija i obrnuto ...

Ako se krene unatrag prema nastanku kosmosa i prostora (prema 1), sve je manje praznine i sve manje mase i sve manje vremena - sve do momenta dok se oni ne vrate u jednu cjelinu, odnosno u cjelinu koja je postojala prije nastanka kosmosa … Odnosno u momenat kada ne postoji union i ništa drugo osim Allaha dž.š.

Vrijeme i ništa

Vakuum i masa i ono između njih su prije nastanka kosmosa bili u obliku jedne jedinstvene, apsolutno kompaktne, van-prostorne cjeline ili ničega ( 1 ). Ta cjelina je istovremeno bila beskrajno velika i beskrajno mala, odnosno nije joj se mogla odrediti veličina u odnosu na bilo šta drugo. Nakon što je kosmos nastao nastaje i union, a ta dva prostorna stanja su se konstantno i sve više odvajala jedno od drugog. Stanje vakuuma postajalo je sve praznije, dok je stanje mase postajalo sve kompaktnije. Ta konstantna promjena stanja kosmičke mase i stanja kosmičkog vakuuma se nastavlja i danas. To je proces koji se mjeriti vremenski u sekundama ( … danima, sedmicama, mjesecima, godinama, stoljećima, milenijumima … ) u obliku poznatom pod nazivom kao kosmička starost.

Šta obuhvata u sebi pojam kosmička starost?

Kosmička starost je vremenska udaljenost između prvobitnog vremenskog stanja vakuuma i mase ( 1 ) ili trenutka nastanka prvog prostora (odnosno 0 kosmičkih sekundi) i trenutne kosmičke starosti ili trenutnog vremenskog rastojanja između vakuuma i mase. Na osnovu trenutne kosmičke starosti možemo odrediti trenutni odnos između kosmičke praznine i kosmičke mase, po unionskom principu koji glasi: Što je kosmička starost veća to je kosmički vakuum prazniji, a kosmička masa punija.

Što podrazumijeva da, ako se vremenski krećemo unatrag prema kosmičkom nastanku, tada se može zaključiti da što je kosmos mlađi, to se masa i vakuum manje razlikuju jedno od drugog. Sve do trenutka kosmičkog nastanka, kada se oni prestaju razlikovati i postaju jedna cjelina ili ništa pri čemu union ne postoji, postoji samo Allah dž.š. i ništa pored Njega.

Ako bismo vrijeme izrazili matematički preko broja 1, a unionski gledano, kosmička prošlost bila bi vrijeme manje od broja 1, a vrijeme veće od broja 1 bila bi kosmička budućnost. U tom odnosu njihov proizvod bi bio broj 1. Što podrazumijeva da su prije nastanka kosmosa i kosmička prošlost i kosmička budućnost bile su upakovane u jednu cjelinu ili vrijednosti 1.

Vremenska vrijednost 1 uvijek obuhvata kompletan kosmički život od prve do poslednje sekunde, a koji je proizvod kosmičke prošlosti i kosmičke budućnosti.

Ako to relatiramo na kosmički vakuum i masu to podrazumijeva da se od momenta nastanka kosmosa (vakuuma i mase) ili nulte sekunde starosti kosmosa, svakom daljom sekundom vakuum je sve prazniji, a masa je sve punija i tako sve preko danas, a potom do samog kosmičkog kraja što obuhvata (naš) unionski kosmički period. Odnosno, da se podsjetimo onog prije navednog …

Unionski period je prostorno-vremenska udaljenost od: ništa osim Allaha dž.š., preko momenta novog stvaranja, do njegovog ponovnog vraćanja u ništa, kada ostaje samo Allah dž.š. i ništa drugo osim Njega.

Početak

Prostor i vrijeme su prije nastanka kosmosa bili u obliku jedne jedinstvene, apsolutno kompaktne, van-prostorne i van-vremenske cjeline ili ničega. Ta cjelina je u isto vrijeme bila beskrajno velika i beskrajno mala, beskrajno stara i beskrajno mlada, beskrajno puna i beskrajno prazna. To stanje vremena i prostora postojalo je prije nastanka kosmosa. Nakon što je kosmos nastao, prostor i vrijeme postaju unionske vrijednosti. Osim toga, prostor se sve više razdvaja na vakuum i masu, a vrijeme se razdvaja u obliku prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ovo konstantno razdvajanje još uvijek se odvija unutar uniona.

Da bismo to što bolje objasnili, predstavit ćemo prvobitnu nultu cjelinu jednim praznim oblikom – odnosno, bez određene prostorne i vremenske veličine…

… potom, tu prvobitnu pra-cjelinu definiramo u obliku dvije beskrajne veličine (točke) …

… sada, ništa, u isto vrijeme ima oblik i jedne beskrajno male i jedne beskrajno velike točke (veličine), koje se transformiraju u novi oblik postojanja kojem dajemo ime Union …

Union, između ostalog, možemo definisati i kao apsolutno savršeni vezivni materijal prostora i vremena. Preko uniona odvija se beskrajna i savršena komunikacija između vječnosti i beskonačnosti, odnosno između prošlosti i budućnosti, svega mogućeg i nemogućeg. U unionu ne postoji mogućnost greške, bilo prostorne bilo vremenske …

Zaključak: Ništa je bila jedna vječna pra-cjelina sastavljena od prostora i vremena do trenutka njihovog razdvajanja. U trenutku razdvajanja, prvobitno ništa se transformira i prelazi u nešto drugo što mi u ovom djelu nazivamo union. Položaj uniona je između Allaha dž.š. i ničega.

Drugi unionski period

Prije početka kosmosa, bilo je jedno vječno ništa osim Allaha dž.š. To ništa je bilo savršeno stabilno i prostorno-vremenski upakovano u obliku jedne vječne cjeline. Nije bilo ničega što bi ga poremetilo ili promijenilo osim Allahove dž.š odredbe. Ta cjelina je bila savršena u svom postojanju, jer nije imala nikakvih ograničenja ni proturječnosti …

Potom, dolazi do Allahove dž.š. odluke i stvara se jedan vremenski među prostor između Allaha dž.š. i ničega odnosno nastaje prvi unionski period. U tom novonastalom unionskom periodu dolazi protokom vremena do konstantnog razdvajanja mase i vakuuma iz prvobitne cjeline. Taj proces nas dovodi do kosmosa kakvog danas poznajemo…

Na prvi pogled, čini se da je „ništa“ pri tom procesu odvajanja izgubilo svoju prvobitnu cjelovitost i postalo podijeljeno na dvije suprotne strane… Međutim, prvobitno ništa nije nestalo. Ono je opstalo kao nevidljiva nit koja povezuje sve dijelove kosmosa sa vječnošću i beskonačnošću… Ništa se transformiralo i uvezalo sa unionom. Preko te savršene veze savijaju se prostor i vrijeme, dobivajući svoj novi pravac. Energija se pretvara u masu i obrnuto, formiraju se atomi, zvijezde, galaksije… i još mnogo, mnogo toga …

Union je prvobitna vrijednost koja je nastala od prvog momenta nastanka kosmičkog prostora, on postoji za vrijeme kosmosa i postojat će poslije kosmosa … Potom se union vraća svome Gospodaru, Allahu dž.š. i ponovo postoji samo Allah dž.š. i ništa osim Njega …

20|55|Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i

iz nje ćemo vas po drugi put izvesti.

… Nakon toga dolazi do ponovnog stvaranja od strane Allaha dž.š. i nastaje drugi unionski period, a koji u sebi obuhvata prvi unionski period. Njega definišemo na sljedeći način …

Drugi unionski period je prostorno-vremenska udaljenost: od ništa osim Allaha dž.š., preko momenta novog stvaranja, do njegovog ponovnog vraćanja u ništa, kada ostaje samo Allah dž.š. i ništa drugo osim Njega - potom ponovno stvaranje …

To  novo stvaranje ili drugi unionski period je jedna jedinstvena, vječna, beskonačna i apsolutno kompaktna cjelina koja povezuje vrijeme, prostor prvog (prolaznog) unionskog perioda sa drugim (vječnim) unionskim periodom.

Union po svojoj definiciji obuhvata apsolutnu harmoniju i ravnotežu između prvog unionskog perioda i drugog unionskog perioda, odnosno između svega stvorenog i ničega prije i svega stvorenog i ničega ponovo.

Razdvajanje

Nastanak vremena i prostora započinje prvim unionskim periodom, odnosno, samim trenutkom stvaranja kosmosa, tj. trenutkom razdvajanja vremena i prostora (zemlje i neba)…

1. Vremenskim trenutkom razdvajanja u unionu nastaje jedan vremenski pravac (sadašnjost) čiji je položaj između dva vremenska perioda i to između:

   • • Prošlosti - vrijeme prije razdvajanja

     • Budućnosti - vrijeme poslije razdvajanja

2. Prostornim trenutkom razdvajanja u unionu nastaje kosmos koji obuhvata dva oblika postojanja:

   • • Prazni prostor ili vakuum – koji od trenutka razdvajanja u kosmosu konstantno postaje sve prazniji.

     • Puni prostor ili masa – koji od trenutka razdvajanja u kosmosu konstantno postaje sve puniji.

Nakon prvog unionskog perioda ili prvog prostornog i vremenskog razdvajanja, ništa u unionu ne ostaje isto kao što je bilo prije njega. Ništa i union tada dobijaju svoj novi, vječni smjer…

Razdvajanje se odvija u jednom savršenom uzročno-posljedičnom redu. Tako se sada, preko uniona, novonastali prostor i vrijeme smještaju u jedan beskrajni vremenski pravac u obliku vječnosti sa početkom i to u dvije etape (vremenska perioda)…

1. Vrijeme dunjaluka (prolaznosti) prošlosti

Vrijeme dunjaluka ili prvi unionski period ili prvobitni moment razdvajanja prostora i vremena, istovremeno, postaje: prošli vremenski, prostorni i unionski centar svega što se odvija poslije toga. To je prostorno-vremenski trenutak je trenutak kad nastaje naš Kosmos.

2. Vrijeme ahireta (vječnosti) budućnosti

Vrijeme ahireta ili drugi unionski period ili moment razdvajanja prostora i vremena u obliku novog stvaranja koji istovremeno, postaje: budući vremenski, prostorni i unionski centar svega što se odvija poslije toga. To je prostorno-vremenski trenutak je trenutak kad nastaje nova Zemlja. Nakon toga prvi unionski period biva prošlost na kojoj se gradi nova vječna budućnost ili ahiretski život. Polazno težište drugog unionskog perioda ili ahiretskog života je stvaranje nove Zemlje, proživljenje, i prozivanje na odgovornost njenih stanovnika, tada već prošle, prvobitne (dunjalučke) Zemlje.

21|47|Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti,

pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice,

Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi.

A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.

Jedan

Da bi još bolje razumjeli Union i prije navedeni prostorno vremenski odnos … rastojanje između pra-kosmičkog momenta razdvajanja i trenutne kosmičke praznine definisat ćemo u obliku prve kosmičke dimenzije. Prva kosmička dimenzija predstavlja pravolinijski okvir postojanja unutar Uniona, bez početka ili kraja, u obliku beskrajne, nemjerljive prave linije.

Predstavimo to oblikom kojem dodajemo jednu „beskrajnu“ pravu liniju. Ova linija predstavlja Union i prvu kosmičku dimenziju u isto vrijeme. Uz napomenu da: Svaka promjena unutar prve kosmičke dimenzije (Uniona) ima trenutan odgovor na sve ostale, (eventualne), kosmičke dimenzije prema unionskim principima uzroka i posljedice …

... Potom, toj novoj unionskoj dimenziji dodajemo početak postojanja. Predstavimo to u obliku prave linije kojoj dodajemo jedan početak u obliku tačke koja tu prvobitnu „beskrajnu“ liniju dijeli na dva vremenska perioda, (prošlost i budućnost) i dva prostorna oblika, (prazninu ili vakuum i punoću ili masu)…

Ovaj prostorno-vremenski početak možemo obilježiti, (definisati), kao početak nastanka Kosmosa. Preko ovog prostornog i vremenskog momenta, određuje se i koordinira svaka promjena: stanja, snage ili kretanja u Kosmosu. Ovaj momenat ima tačno određeni položaj u odnosu na bilo što se odvija prije, za vrijeme ili poslije njega. On, preko Uniona, prostorno i vremenski povezuje: prošlost, sadašnjost, budućnost, vakuum i masu u jednu vječnu cjelinu. Taj momenat ćemo obilježi sa, (vandimenzionalnim), brojem 1.

Centar

Da se podsjetimo: U krajnjem obliku postojanja prostora, unionski definisan prostor ima dva ekstremna oblika postojanja, odnosno, krajnje prazni prostor (apsolutni vakuum) i krajnje puni prostor (apsolutna masa) … Ali … pošto su oni beskonačni, krajnje prazan prostor biva i dalje sve prazniji, dok na drugu stranu krajnje puni prostor biva i dalje sve puniji  … uz važno pravilo … njihov proizvod uvijek unionski .

… Tako da … U fizičko-matematičkom centru, (odnosno u vremensko prostornom centru) između beskrajno konstantnog širenja prostora na jednoj strani i beskrajno konstantnog skupljanja prostora na drugoj strani nastaje kosmos - iz jedne, jedinstvene pra-cjeline cjeline. Na osnovu toga izvodimo definiciju kosmičkog položaja…

 Prema definiciji:

U matematičko-fizičkom centru između apsolutne mase i apsolutnog vakuuma dolazi do kosmičkog nastanka.

Dva

Ako, kompletnu, kosmičku prostorno-vremensku vrijednost, (ili zapreminu), stavimo u matematičko rastojanje od 0 preko 1 do 2, tada to možemo predstaviti na sljedeći način …

… unionska vrijednost ( 0 ) - minimalno moguća kosmička zapremina (apsolutna masa) …

… unionska vrijednost ( ½ ) - trenutna minimalna kosmička zapremina …

… unionska vrijednost broja ( 1 ) – (unionski i kosmički, prostorni i vremenski centar)…

… unionska vrijednost ( 1½ ) - trenutna maksimalna kosmička zapremina …

… unionska vrijednost ( 2 ) - maksimalno moguća kosmička zapremina (apsolutna praznina).

Na osnovu toga krenimo od definicija prema kojima je … kosmički nastanak u matematičko-fizičkom centru 1 odnosno između 0 i 2 … a kosmičko rastojanje od 1½  do 1 je obrnuto proporcionalno rastojanju od ½  do 1 …

… pri čemu je odnos drugog stepena jediničnog prostora jednak proizvodu mikro i makro dubine prostora unionske vrijednosti, odnosno …

… ako je prostor obrnuto-proporcionalan masi to podrazumijeva da je drugi stepena jedinične mase jednak, unionskoj vrijednosti …

Na osnovu zaključka prema kojem je praznina prostora (vakuum) obrnuto proporcionalan punoći prostora (masi) izvodimo unionski modul prema kojem je …

… Unionski ili jedinični proizvod konstantna vrijednost …

… tako da je prema unionskoj definiciji proizvod jedinične dubine i jedinične mase konstantna vrijednost koja je jednaka …

Makro praznina i neutron

Ako vrijednost praznine prostora definišemo trenutnim kosmičkim vakuumom ili dubinom kosmosa, a vrijednost mikro-mase definišemo kao trenutnu masu neutrona, tada je …

… unionski proizvod praznine prostora i mase neutrona konstantna vrijednost, odnosno …

Zašto govorimo o masi neutrona, a ne masi elektrona ili protona?

Stabilnu mikro-masu u kosmosu definišemo preko tri poznate vrijednosti mase:

… dok, vezu mikro-mase sa dubinom prostora definišemo preko mase neutrona.

Ako usporedimo masu neutrona, protona i elektrona, možemo primijetiti da, između ostalog, od te tri čestice neutron ima najveću masu. Neutron je, također, neutralnog naboja, što podrazumijeva da kada se ujedine čestice s elektronskim nabojem (kao što su elektron i proton) u jednu cjelinu, nastaje neutron bez naboja. To, najvjerojatnije, podrazumijeva da je neutron, trenutno, najstabilnije stanje mase (u obliku mikro-čestice) u kosmosu.

Između ostalog, ako bismo sve protone u svemiru ujedinili sa svim elektronima u kosmosu, dobili bismo oblik jednog neutronskog kosmosa. Tako da je u energetskoj vrijednosti ukupna masa protona i elektrona u kosmosu jednaka ukupnoj masi neurona.

Zato uzimamo neutron kao mjeru dubine svemira u prvoj kosmičkoj dimenziji.

Dva centra

Da se podsjetimo: U krajnjem obliku postojanja prostora, unionski definisan prostor ima dva ekstremna oblika postojanja, odnosno, krajnje prazni prostor (apsolutni vakuum) i krajnje puni prostor (apsolutna masa) … Ali … pošto su oni beskonačni, krajnje prazan prostor biva i dalje sve prazniji, dok na drugu stranu krajnje puni prostor biva i dalje sve puniji  … uz važno pravilo … njihov proizvod uvijek unionski ( U = 1 ). 

Ako vrijednost praznine prostora definišemo trenutnim kosmičkim vakuumom ili dubinom kosmosa, a vrijednost mikro-mase definišemo kao trenutnu masu neutrona, tada je …

… proizvod jedinične praznine prostora i jedinične mase jednak proizvodu makro dubine prostora i trenutne mase neutrona prema definiciji uvijek unionski ( U = 1 )...

Proizvod trenutne dubine kosmosa i trenutne mase neutrona je jedinična (unionska) konstanta.

… na osnovu čega izvodimo unionski modul prema kojem je ...

Masa neutrona i dubina kosmosa

Na osnovu zaključka prema kojem je proizvod praznine prostora i mase neutrona …

… izvodimo definicije prema kojima je trenutna masa neutrona obrnuto proporcionalna trenutnoj kosmičkoj praznini (vakuumu) … prema jednakosti …

… i na osnovu toga izvodimo dvije, temeljne, kosmičke definicije …

Trenutna masa neutrona je odnos proizvoda jediničnih vrijednosti prostora i mase

- i trenutne dubine kosmosa.

Trenutna dubina kosmosa je odnos proizvoda jediničnih vrijednosti prostora i mase

- i trenutne mase neutrona.

Između ostalog, ovdje je bitno napomenuti … Kosmičkim starenjem, konstantno opada masa neutrona u prvoj kosmičkoj dimenziji … što uzrokuje porast ukupne kosmičke tamne mase u drugoj kosmičkoj dimenziji prema jednakosti …

Unionski modul tamne materije

Ako masu neutrona definišemo kao nedostatak prostora tamne materije …

… dubinu prostora definišemo kao prvu dimenziju tamne materije …

… masu prostora definišemo kao drugu dimenziju tamne materije …

… zapreminu prostora definišemo kao treću dimenziju tamne materije …

… na osnovu toga izvodimo unionski modul tamne materije prema kojem je …

Dubina tamne materije

Prva kosmička dimenzija se rasprostire od kosmičkog prapočetka do kosmičkog kraja, i to u dualnom stanju:

1. Jedno stanje kosmičke dimenzije je u obliku tačke (korpuskule) i definiramo ga kao maseni prostor ili masa prostora:

2. Drugo stanje kosmičke dimenzije je u obliku linije i definiramo ga kao praznina ili dubina tamne materije.

Oba ova stanja se rasprostiru od kosmičkog prapočetka do kosmičkog kraja i u konstantnoj su vezi. Ta konstantna veza podrazumijeva da oba stanja u isto vrijeme postoje na svakom mjestu u kosmosu u obliku prve prostorne dimenzije i svaka promjena u jednom stanju kosmičke dimenzije uzrokuje proporcionalnu promjenu u drugom stanju kosmičke dimenzije. Osim toga, preko ova dva stanja odvija se komunikacija svega u kosmosu i preko njih se uspostavlja red i harmonija u svim kosmičkim događajima. Bez ova dva stanja kosmos bi bio u potpunom haosu i kao takav ne bi mogao opstati ovakav kakav, danas, jest.

Prva kosmička dimenzija, između ostalog, povezuje i harmonizuje odnos sa ostalim kosmičkim dimenzijama kao što su: kosmička masa (druga prostorna dimenzija), kosmička zapremina (treća kosmička dimenzija) i kosmičko vrijeme (četvrta kosmička dimenzija). Sve četiri kosmičke dimenzije su uvezane u jednu jedinstvenu cjelinu i bez odstupanja surađuju jedna sa drugom preko prve kosmičke dimenzije.

Tamna masa prostora i praznina prostora su u kosmosu uvezani preko prostornih dimenzija i to na način da: Što je tamna masa na jednoj strani punija to je prostor na drugoj strani prazniji i obrnuto. Njihov proizvod je uvijek konstantan, odnosno jediničan. Jediničnu vezu između tamne mase i praznine prostora možemo izraziti preko matematičke formule prema kojoj je proizvod tamne mase i praznine prostora jedinična vrijednost, odnosno…

Ako ovu vrijednost razdvojimo, posebno, na tamnu masu i posebno na prostor, čak i tada njihov proizvod mora biti konstantan ili jediničan. Uz bitnu naznaku koja podrazumijeva: Što je prostor prazniji na jednoj strani to je tamna masa punija na drugoj strani, a njihov proizvod je uvijek jedinična konstantna. Ovo je temelj na kojem počiva kosmos.

Osim ovog „kosmičkog temelja“ postoje još dva važna aktera u kosmosu; jedan je brzina svjetlosti, a drugi je brzina tamnog prostora. Obije ove brzine su konstantne vrijednosti. Brzinu širenja svjetlosti smo izmjerili, a brzinu širenja tamnog prostora računamo na osnovu trenutne mase neutrona i trenutno izračunate starosti kosmosa …

Brzina širenja tamnog prostora

Brzina širenja tamnog prostora je konstantna vrijednost i nju definišemo kao odnos dubine tamne materije i vremena za koje se kosmički prostor širi (ili prazni) ...

Dubina tamne materije je proizvod brzine širenja (pražnjenja) prostora i vremena u kojem se kosmički prostor prazni. To izražavamo preko formule …

Masa neutrona je obrnuto proporcionalna kosmičkom starenju. Odnosno, što je kosmos stariji to je masa neutrona manja. 

Preko konstante brzine pražnjenja prostora možemo zaključiti da je produbljivanje prostora, od prvog kosmičkog momenta do danas, direktno proporcionalno protoku vremena za koje se to produbljivanje odvija; To jest, što duže kosmos živi to mu je veća praznina (dubina tamnog prostora). Proizvod praznine prostora i tamne mase prostora je konstantna jedinična vrijednost, odnosno …

Možemo zaključiti da, (zbog konstantne brzina pražnjenja prostora), starenjem kosmosa na jednoj strani, prazni se dubina tamne materije na drugoj strani,  i na osnovu toga dolazi do pada mase neutrona ... 

Na osnovu poznatih vrijednosti mase neutrona …

… i starosti kosmosa …

… izvodimo vrijednost brzine širenja kosmičkog prostora …

Masa tamne materije

Ako smo dubinu prostora, (bilo u obliku mase prostora bilo u obliku praznine prostora) definisali kao prvu kosmičku dimenziju i ako je ona kao takva dualnog karaktera, tada je je njen drugi stepen ili druga kosmička dimenzija, ukupni porast mase tamne materije koji je ekvivalentan ukupnom padu ili mase svih neutrona u: masi, veličini i gustini - u toku kosmičkog starenja. Veza između tog pada vrijednosti neutrona i porasta mase tamne materije je u jedinstvenoj vezi koju možemo izraziti preko jednakosti …

Ovdje možemo zaključiti da konstantnim starenjem kosmosa na jednoj strani, konstantno se prazni tamni prostor na drugoj strani  i na osnovu toga dolazi do konstantnog povećanja ukupne kosmičke tamne mase. Povećanje ukupne kosmičke tamne mase se odvija na uštrb promjene u masi, veličini, brojnosti i gustini neutrona. Na osnovu toga, ukupni porast kosmičke tamne mase možemo izraziti preko jednakosti prema kojoj je …

Na osnovu, već, poznatih vrijednosti: trenutne mase neutrona, brzine širenja (ili pražnjenja), prostora i trenutne starosti kosmosa …

… izvodimo vrijednost ukupne kosmičke tamne mase, (u sažetoj i u proširenoj jednakosti), prema kojoj je ukupna, trenutna, tamna kosmička masa vrijednosti od …

Zapremina tamne materije

Prema definiciji:

1. Prva kosmička dimenzija je tamna dubina materije.

2. Druga kosmička dimenzija je tamna masa materije.

3. Treća kosmička dimenzija je tamna zapremina materije i obuhvata prve dvije kosmičke dimenzije u jednu cjelinu.

Veza između: mase neutrona, tamne dubine, tamne mase i tamne zapremine se odvija preko prve dimenzije prostora. To se može izraziti preko jednakosti prema kojoj je proizvod dubine prostora i mase konstantna jedinična vrijednost …

Na osnovu već poznatih vrijednosti trenutne mase neutrona, brzine širenja prostora i trenutne starosti kosmosa …

… dobijamo vrijednost trenutne tamne kosmičke zapremine prema jednakostima …

Porast kosmičke starosti uzrokuje: porast dubine prostora, pad mase neutrona, porast tamne mase kosmosa u jednoj jedinstvenoj zapreminskoj cjelini.

Kosmički okvir

Na osnovu već poznatih vrijednosti ...

… izvodimo brzinu bježanja kosmičkog prostora ispred brzine svjetlosti, prema formuli …

… tako da, (na osnovu nje), izvodimo vrijednosti:

… Radijusa kosmosa … Radijus vidljivog kosmosa se procjenjuje se na približno 46,5 milijardi svjetlosnih godina. Da bismo to preveli u metre, moramo znati da je jedna svjetlosna godina otprilike 9,461e15 metara. Dakle, radijus kosmosa u metrima bio bi otprilike 4,4e26 metara.

… Volumena kosmosa … Ako koristimo prethodno navedeni radijus kosmosa od 4,4e26 metara, dobivamo volumen kosmosa od približno 3,58e80 kubičnih metara.

 … Mase kosmosa … Neke procjene sugeriraju da je masa vidljivog kosmosa oko 1e53 kilograma. Ova vrijednost uključuje masu svih poznatih oblika materije, uključujući zvijezde, galaksije, crne rupe, međuzvjezdani plin i tamnu tvar. Valja napomenuti da ova procjena ne uključuje tamnu energiju, koja čini većinu sadržaja svemira.

… Tamne energije kosmosa … Tamna energija kosmosa čini oko 68% kosmosa. Ta je energija odgovorna za ubrzano širenje kosmosa.