Selam alejkum!

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Nurun

Zakon o održanju energije 

Zakon o održanju energije kaže da: Energija ne može biti stvorena niti uništena, već samo može promijeniti oblik. Ukupna količina energije u zatvorenom sustavu ostaje konstantna. Na primjer, potencijalna energija može prijeći u kinetičku energiju, toplinska energija u mehaničku, ali ukupna energija sustava uvijek ostaje ista.

Međutim, moderni naučni krugovi u svojim naučnim vjerovanjima obaraju taj zakon teorijom „Velikog praska“. Veliki prasak je vjerovanja da je kosmos je nastao iz događaja zvanog „Veliki prasak“ prije otprilike 13,8 milijardi godina. U tom trenutku, cijeli kosmos bio je koncentriran u beskonačno maloj, gusto nabijenoj točki. Zatim je došlo do naglog širenja, pri čemu su se počele formirati čestice, atomi, zvijezde i galaksije. Kosmos se od tada neprestano širi, a materija i energija se organiziraju u strukture koje danas vidimo, poput galaksija i zvjezdanih sustava.

Veliki prasak, prema trenutnim znanstvenim teorijama, označava početak kosmosa, ali pitanje "iz čega je nastao" još uvijek nema jasan odgovor. Znanstvenici ne znaju što je postojalo prije Velikog praska ili što je izazvalo njegov početak.

Prema standardnom modelu kozmologije, kosmos je nastao iz „singulariteta“ – stanja u kojem su svi prostor, vrijeme, materija i energija bili koncentrirani u beskonačno maloj točki. Međutim, trenutne teorije fizike, uključujući Opću teoriju relativnosti i kvantnu fiziku, ne mogu opisati točno stanje tog singulariteta ili što je postojalo "prije" njega jer naše sadašnje razumijevanje fizike ne funkcionira na tim ekstremnim razinama.

Postoje različite hipoteze o podrijetlu Velikog praska, uključujući:

• Kvantne fluktuacije: Neke teorije sugeriraju da je kosmos mogao nastati iz kvantne fluktuacije u praznom prostoru.

• Multiverzum: Druga hipoteza je da je naš kosmos samo jedan od mnogih u tzv. multiverzumu i da je Veliki prasak bio jedan od mnogih sličnih događaja.

• Ciklički modeli: Neki modeli predlažu da kosmos prolazi kroz beskonačne cikluse širenja i skupljanja.

• Prema nekim teorijama može se i vratiti u ništa, odnosno ponovno vraćanje materije u singularitet. To se odnosi se na koncept u kojem bi kosmos, nakon faze širenja, počeo da se skuplja, završavajući ponovno u stanju beskonačne gustoće i temperature – singularitetu. Ovaj proces često se opisuje u okviru teorije „Big Crunch“, koja je jedan od mogućih scenarija za kraj kosmosa.

Iako su to teorije, još uvijek ne postoji definitivno objašnjenje o tome kako i zašto je Veliki prasak nastao.

Ali u svakom naučnom obliku objašnjenja nastanka kosmosa, koji se sastoji od mase i energije, kosmos nastaje iz ničega, odnosno energija biva stvorena iz ničega.

Energija ne može biti stvorena niti uništena, ali ipak kosmos, koji se sastoji od energije i mase, dolazi iz ničega. Na osnovu te činjenice može se postaviti pitanje:

• Zašto se energija ili masa ne može ponovo stvoriti iz ničega?

… ili možda može??? Odgovor na to pitanje bi se možda mogao naći ako pokušamo definisati to „ničega“ odnosno – ništa.

Iz ničega - nurun

85|13|On iz ničega stvara,

i ponovo će to učiniti;

Ništa možemo najbolje razumjeti ako vremenski i prostorno obuhvatimo čitav kosmički život i potom krenemo unatrag; i sve tako do momenta kad kosmos ne postoji ni u kakvom obliku, niti postoji bilo šta drugo osim Allaha dž.š. Zatim, na osnovu toga izvodimo definiciju …

·       Ništa je stanje u kojem ne postoji bilo šta drugo osim Allaha dž.š.

2|117|On je stvoritelj nebesa i Zemlje,

i kada nešto odluči,

za to samo rekne: "Budi!"

– i ono bude.

Ali, kada Allah dž.š. odluči da postoji još nešto osim Allaha dž.š. i ničega, to definišemo sa …

·   Nurun je stanje u kojem postoji bilo šta drugo osim Allaha dž.š. i ničega.

Nurun je pozornica u kojoj se odvija svaka Allahova dž.š. odluka ili želja. Unutar nuruna se odvija ono što bude nakon Allahovog dž.š. određenja ili naredbe: "Budi!". Svaki stvoreni oblik: svjetlosti, energije, mase, vremena ili prostora - svi svjetovi,  koji nastanu ili nestanu postoje unutar nuruna. Ali, kada nurun ne postoji tada postoji samo Allah dž.š. i ništa osim Njega. Ako je nur definišemo kao jedan svjetlosni zrak, tada je nurun svjetlost koja obuhvata sve svjetlosti.

24|35|Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje!

Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka,  svjetiljka je u kandilju,

a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim,

i istočnim i zapadnim, čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne;

sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće.

Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.

Svjetlo sa Allahovog dž.š. lica, obasjava tmine i na njemu počiva i ovaj i onaj svijet …

O prostoru ( svega po par )

51|47|Mi smo nebo moći Svojom sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo,

51|48|i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro! –

51|49|i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!

Prostor možemo definisati na više načina, na primjer prema: punoći, tvrdoći, težini, veličini, brzini, ograničenosti … itd. Zajednički sadržilac svih nabrojenih opisa prostora je da su svi oni pojavljuju u najmanje dva oblika, odnosno …

1.     Pun i prazan prostor

2.     Tvrd i mekan prostor

3.     Težak i lak prostor

4.     Veliki i mali prostor

5.     Brz i spor prostor

6.     Ograničen i neograničen prostor …

Ako bi sve ove oblike prostora savili u jednu cjelinu, jednu uniju svih mogućih prostora, tada bi dobili jedan srednji ili jedinični prostor koji nije:

1.     ni pun ni prazan prostor

2.     ni tvrd ni mekan prostor

3.     ni težak ni lak prostor

4.     ni veliki ni mali prostor

5.     ni brz ni spor prostor

6.     ni ograničen ni neograničen prostor …

·       Kakav je jedinični prostor - ta cjelina?

To je prvobitni prostor u kojem su upakovani svi mogući prostorni oblici, odnosno, nebesa i Zemlja i ono što je između njih u jednom jedinstvenom obliku postojanja … Kako nam se saopštava …

21|30|Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina,

pa smo ih Mi raskomadali,

i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?

Nebesa su jedan oblik postojanja prostora, a Zemlja je drugi oblik postojanja prostora. Ta dva oblika prostora možemo opisati ( definisati ) i kao:

1.     Nebo je: prazan, mekan i lak prostorni oblik koji se nalazi iznad Zemlje, i između ostalog definisan je i kao vakuum i nalazi se iznad naših glava;

2.     Zemlja je: pun, tvrd i težak prostorni oblik koji se nalazi ispod neba, i između ostalog definisana je kao masa i nalazi se ispod naših nogu.

34|9|Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je ispod njih?!

Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali, ili komade neba na njih sručili.

To je, zaista, pouka svakome robu koji je odan.

O nuru, dubini i starosti prostora

21|30|Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?

Nur možemo definisati preko energije nura ili preko mase nura.

Za sada ćemo se fokusirati na masenu definiciju nura. Prema toj definiciji …

• Proizvod jedinične mase i jedinične dubine prostora je konstantna vrijednost koja je jednaka proizvodu dubine prostora i mase nura.

Možemo zaključiti da je dubina prostora obrnuto proporcionalno masi nura. Tako da, na osnovu trenutne masa nura izvodimo trenutnu vrijednost dubine prostora …

Dubina prostora je promjenljiva vrijednost. Od nastanka kosmosa iz jedne cjeline, dubina prostora konstantno raste, na uštrb pada mase nura, u okvirima konstante brzine svjetlosti …

Tako da, na osnovu trenutne dubine prostora i konstante brzine svjetlosti izvodimo vrijednost trenutne starosti prostora na osnovu definicije …

Masa, vidljivog kosmosa – prvi put

Masa celog kosmosa je izuzetno teško precizno odrediti zbog njegove ogromne veličine i kompleksnosti. Međutim, možemo pokušati procijeniti masu poznatog kosmosa (vidljivog kosmosa), što obuhvata sve materijale, uključujući zvijezde, planete, crne rupe, tamnu materiju i tamnu energiju. Procjenjuje se da ukupna masa vidljivog kosmosa iznosi oko 1,5e53 kilograma. Ova brojka uključuje masu svih zvijezda, gasova, tamne materije i ostalih materijala. Ali na osnovu već poznatih vrijednosti …

… i definicije prema kojoj je Planckova konstanta …

… izvodimo trenutnu vrijednost mase vidljivog kosmosa na sljedeći način …

Od čega se sastoji kosmički vakuum?

Kosmički vakuum nije potpuno prazan prostor kako se to često misli. Iako je ekstremno razrijeđen i sadrži mnogo manje materije nego u atmosferi ili bilo kojoj normalnoj sredini na Zemlji, on ipak sadrži nekoliko ključnih komponenti:

• Subatomske čestice: Iako retke, u kosmičkom vakuumu postoje subatomske čestice poput protona, elektrona i neutrona. Također, nalaze se i neutrini, koji su vrlo lagane i slabo interaktivne čestice koje prožimaju kosmos.

• Tamna materija: Iako nevidljiva i nedetektabilna direktnim putem, tamna materija čini veliki dio mase kosmosa. Ona ne emituje svjetlosti niti elektromagnetno zračenje, ali utiče na gravitaciono ponašanje galaksija i galaktičkih jata.

• Vakumska energija: Kvantna teorija predviđa da čak i u potpuno praznom prostoru postoje kvantne fluktuacije, koje stvaraju parove čestica-antičestica koje nastaju i nestaju u vrlo kratkim vremenskim razmacima. Ova energija, poznata kao vakumska energija, može imati realan fizički efekt.

Dakle, kosmički vakuum nije potpuno prazan; on je ispunjen malim količinama materije, energije, kvantnim fluktuacijama, tamnom materijom i tamnom energijom.

Kvantne fluktuacije

Kvantne fluktuacije se manifestuju kroz pojavu i nestanak virtualnih čestica, koje postoje samo vrlo kratko vreme prije nego što se "ponište". Kvantne fluktuacije su ključni element kvantne teorije polja i igraju važnu ulogu u razumijevanju strukture prostora i vremena, kao i u razvoju modela kosmologije. One predstavljaju privremene promjene u energiji na vrlo malim vremenskim skalama, čak i u vakuumu. U osnovi, one su rezultat principa neodređenosti, koji kaže da se energija i vreme (ili, preciznije, energija i impuls) ne mogu istovremeno tačno odrediti. Zbog toga, čak i u "praznom" prostoru (vakuumu), energija nikada nije potpuno stabilna i konstantna, već može kratko varirati, prema formuli …

Gdje su: 

• delta E - je neodređenost u energiji (energetski dio fluktuacije ili energetska fluktuacija).

• delta t - je neodređenost u vremenu (vremenski dio fluktuacije ili vremenska fluktuacija).

• h - je Planckova konstanta (proizvod energetske i vremenske fluktuacije)

Ova formula sugeriše da što je energija fluktuacije veća, to je kraći vremenski period tokom kojeg fluktuacija može da se dogodi i obrnuto, što je duži vremenski period to je energija fluktuacije manja. Na ovaj način se računa energija jedne fluktuacije u kosmosu, ali kosmos je veliki, pa se može zaključiti da fluktuacija u jednom momentu ima puno, na osnovu toga postavljamo pitanje:

• Kakvo je ukupno stanje ili suma svih fluktuacija u kosmosu?

Ukupno stanje ili suma svih fluktuacija u kosmosu

Energija fluktuacije odnosi se na energiju koja je prisutna zbog kvantnih fluktuacija, što su privremene i spontane promjene u energiji kvantnog polja, čak i u vakuumu. U kvantnoj mehanici, vakuum nije prazan prostor, već je ispunjen "virtualnim" česticama koje se konstantno stvaraju i nestaju u skladu sa principom neodređenosti. Ove fluktuacije proizvode promjene u energiji koje se nazivaju energijom fluktuacije. Vakuum, koji bi u klasičnoj fizici bio potpuno prazan, u kvantnoj mehanici ima određenu "vakuumsku energiju" zbog ovih fluktuacija.

Proizvod energetske i vremenske kvantne fluktuacije je određen Planckovom konstantom. Ako krenemo od jednakosti prema kojoj je Planckova konstanta …

… što podrazumijeva …

… da što je veća energetska fluktuacija, to je manja vremenska fluktuacija i obrnuto, što je veća vremenska fluktuacija to je manja energetska fluktuacija. Sa napomenom da se to odnosi na samo jednu kvantnu fluktuaciju u kosmosu. Tako da ovdje možemo postaviti dva pitanja:

Ukupno stanje svih vremenskih fluktuacija u kosmosu je uslovljeno trenutnom starošću prostora, odnosno prema definiciji:

• Suma ili ukupno stanje svih vremenskih fluktuacija u kosmosu mora biti jednako trenutnoj starosti prostora.

Može se zaključiti da suma ili ukupno stanje svih vremenskih fluktuacija nije statična vrijednost, već jedna promjenljiva vrijednost, koja konstantno raste sa porastom starosti kosmičkog prostora. Na osnovu toga možemo izvesti zaključak prema kojem je …

… ukupno stanje svih energetskih fluktuacija u kosmosu ili trenutni energetski kosmički kvantni pad dostigao trenutnu vrijednost od …

Trenutni energetski kosmički kvantni pad i

Masa vidljivog kosmosa - drugi put

Trenutni energetski kosmički kvantni pad konstantno sve manja što je kosmički prostor stariji.

Na osnovu toga izvodimo vezu između trenutnog energetskog kosmičkog kvantnog pada i mase vidljivog kosmosa, i to na sljedeći način: Ako krenemo od toga da ukupna vidljiva kosmička masa konstantno raste proporcionalno porastu starosti kosmičkog prostora, na osnovu definicije prema kojoj je Planckova konstanta …

… iz koje izvodimo trenutnu vrijednost vidljive kosmičke mase koja je, od nastanka kosmičkog prostora do danas, dostigla vrijednost od:

Ako smo prije zaključili da je trenutni energetski kosmički kvantni pad …

… iz toga i prije navedenog, možemo izvesti zaključak prema kojem je …

•  Jedinični proizvod mase i energije jednak je četvrtini proizvoda trenutne vidljive kosmičke mase i trenutnog kosmičkog kvantnog pada.